Sobne biljke stradaju u augustu i septembru češće nego zimi, a razlog je jedna noć koju vlasnik prespava

Problem je u razlici između dana i noći.

U augustu i septembru popodne još može biti trideset stepeni, dok noćna temperatura padne na desetak.

Za tropske biljke, a to je većina onoga što držimo u stanu, ta razlika je stres. One dolaze iz krajeva gdje se temperatura kroz dan mijenja mnogo manje.

Najosjetljiviji su fikus, dracena i palme. Kod njih se oštećenja pokažu na listovima, i to obično tek nakon što ih unesete unutra, pa se uzrok pripiše nečem drugom.

Zašto se ne unose odjednom

Unošenje u stan također je promjena koju biljka osjeti.

Napolju je svjetlost višestruko jača nego u zatvorenom prostoru, i to i po oblačnom danu.

Ako biljka iz punog svjetla naglo dođe u sobu, dio listova koji su bili prilagođeni jakoj svjetlosti postane nepotreban, pa ih biljka odbaci.

Zato se unose postepeno. Najprije na natkriveno mjesto, pa u stan, i to uz sam prozor.

U stanu ih treba držati što bliže prozoru, ali dalje od radijatora, peći i drugih izvora toplote, jer suh i topao zrak isušuje listove.

Zalijevanje koje se mora smanjiti

Ovo je greška koja najčešće ubije biljku, i to iz najboljih namjera.

Kada svjetlosti bude manje, biljka usporava rast i ulazi u razdoblje mirovanja.

Tada joj treba znatno manje vode nego ljeti, jer je ne troši.

Ako se nastavi zalijevati istim ritmom, voda ostaje u zemlji, korijen ostaje bez zraka i počne truliti. Trulež korijena je najčešći uzrok propadanja sobnih biljaka.

Preporuka je da se zalijeva rjeđe, ali temeljitije, umjesto malo svaki dan.

Uz to se često pravi i druga greška: ljudi pojačaju zalijevanje jer im se zrak u stanu čini suhim. Suh zrak se ne rješava vodom u zemlji.

Prašina koja oduzima svjetlost

Postoji i sitnica koja ima veći učinak nego što izgleda.

Na listovima se tokom ljeta nakupi prašina.

Taj sloj smanjuje količinu svjetlosti koja dolazi do lista, upravo u periodu kada je svjetlosti ionako sve manje.

Zato se listovi prebrišu vlažnom krpom prije nego što biljka uđe u zimu.

Presađivanje koje se ne radi zimi

Oko presađivanja postoji nesporazum.

Većina sobnih biljaka se ne presađuje tokom kasne jeseni i zime, jer tada miruju i ne mogu se oporaviti od stresa.

Ono što jeste dobro razdoblje je početak jeseni, dakle septembar i prva polovina oktobra.

Razlog je što je tada zrak već hladniji, ali je zemlja još topla od ljeta. To znači da biljka ne troši energiju na borbu s vrućinom, a korijen ima uslove da raste.

Ako se presađivanje ipak mora obaviti kasnije, koristi se potpuno nova zemlja i saksija tek nešto veća od dosadašnje.

Jedan detalj olakšava cijeli postupak: biljku treba dobro zaliti dan ranije. Vlažna zemlja drži korijen na okupu i ne raspada se, pa je stres manji.

Prihrana koja se mijenja, a ne prekida

I posljednja stvar koja se često previdi.

Gnojivo koje se koristi ljeti obično ima više azota, jer azot tjera rast lista.

U ovom periodu to više nije ono što biljci treba. Umjesto rasta, njoj sada trebaju jači korijen i otpornost.

Zato se prelazi na prihranu s manje azota, a više fosfora i kalija.

Prihranu treba potpuno prekinuti kada biljka uđe u puno mirovanje, jer hranjive tvari koje ne može iskoristiti ostaju u zemlji i s vremenom joj škode.